Uz zapadnu granicu Gradske četvrti Podsljeme, na prostoru susjednog Črnomerca, na istaknutom medvedničkom obronku smjestio se drevni Medvedgrad. Nešto niže od stare utvrde, u gotovo neprekinutu nizu prema sjeveroistoku, poredala su se stara višestoljetna naselja, među kojima se ističu Šestine, Mlinovi, Gračani, Markuševec i Vidovec.
Narodna predaja kaže da su Šestine dobile naziv po su seljaci svoj odlasku seljaka na tlaku (rad za vlastelu) na majur medvedgradski šesti dan u tjednu, odnosno na šestinu. Određene obaveze šestinskih seljaka prema vlastelinima održale su se i nakon osnivanja samostalne općine Šestine 1. svibnja 1893.
Na području šestinske župe već se u 13. stoljeću spominje Zemlja Dedići, naziv općinske baštine. Stanovnici toga sela, za razliku od drugih, bili su oslobođeni davanja za Medvedgrad.
Staroj šestinskoj župi pripadalo je i selo Kraljevec. Ime se prvi put spominje u odluci iz 1273., a kojom kralj Ladislav IV. tu zemlju, dotad zvanu “Fayz” (miris drvene kore), predaje biskupu Timoteju. Za selo Kraljevec vodila se parnica između Kaptola i gradske općine, što je rezultiralo mržnjom pa i krvoprolićima i progonstvima u kojima su stradali mnogi Kraljevčani.
U šestinskoj ulici Himper u 15. st. je sagrađen dvorac, a nazvan je Kulmerovim po njegovim zadnjim poznatim vlasnicima. Grofovi Kulmeri, među njima i naš istaknuti slikar Ferdinand Kulmer, sahranjeni su u kripti crkve sv. Mirka, stotinjak metara niže od dvorca. Dvorac je 1894. opljačkan i razgrađen, a u vrijeme II. svjetskog rata spaljen. Potpuno je obnovljen tijekom prvih godina ovoga stoljeća.
Šestinska župna crkva sv. Emerika iz 1240. u više je navrata dograđivana, a svoj je današnji izgled dobila 1909. U njezinoj blizini, između 1756. i 1759. sagrađen je župni dvor, a nešto dalje od njega samostan Kćeri milosrđa Nazaret.
Na 273 metra nadmorske visine smješteni su Gračani, poodavno poznato i omiljeno izletničko mjesto. Spominju se već u 13. st. kao selo u kojemu žive gradečki kmetovi. Postupno postaju selom s relativno velikim brojem stanovnika koji svoje probleme rješavaju na sudu u kraljevskom gradu Gradecu. Bili su najveće podsljemensko selo na gradskom području. Većina gračanskih kućanstava uzgajala je krave i svinje, a neka i koze. Kako su bili vezani uz Gradec, pojedini Gračanci sve su više kupovali nekretnine na užem gradskom području. Protokom stoljeća Gračanci su se pročuli kao mlinari, mesari i tkalci.
Današnji Markuševec nekada se zvao Sv. Šimun. U 16. st., prema predaji na to područje dolazi velikaš Markuscz koji novači sluge i kmetove za gospodarske i ratne svrhe. Nazivali su ih Markusczevima pa se zato naziv mjesta Sv. Šimun preimenovao u Markuševec.
Župa sv. Šimuna i Jude Tadeja, baš kao i župna crkva u Markuševcu, među najstarijima su u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Iz povijesnih dokumenata vidljivo je da sadašnja crkva počiva na temeljima jedne još starije crkve. U zaglavnom kamenu nad glavnim oltarom današnje crkve uklesana je godina 1476., a u jednom se starom popisu spominje i 1276.
Razni i brojni gospodari Medvedgrada (zagrebački biskupi, velikaši Gregorijanci, Alapići, Arpadovci, Zrinski, grofovi Celjski i dr.) novačili su radnu snagu i vojsku, osim iz drugih naselja, najvećim dijelom iz redova siromašnog puka Župe sv. Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu. Od najstarijih vremena narod je živio siromašno, na što ukazuje i podatak da je tadašnja župna crkva po veličini jedna od najmanjih na području Zagrebačke nadbiskupije.
Neposredno nakon II. svjetskog rata, na području današnje gradske četvrti Podsljeme djelovali su mjesni narodni odbori Gračani, Mlinovi, Markuševec i Šestine koji su pripadali Kotaru Zagreb. Potkraj 1949. područja tih mjesnih odbora pripojena su Gradu Zagrebu, a 1952. na tom su prostoru formirane tri periferne općine Gračani, Markuševec i Šestine. Tri godine kasnije, poodručja tih općina pripojena su općinama užega gradskog područja pa naselja Šestine, Šestinski Kraljevec, Dedići, Gornji Mlinovi, Kraljičin Zdenac i Sljeme - vrh pripadaju Općini Gornji grad, a Općina Medveščak, osim istoimenoga gradskog predjela, obuhvaća i podsljemenska naselja Bliznec, Brestovec, Dolje, Donji Mlinovi, Gračani, Okrugljak i Zvečaj. Markuševec je s okolnim naseljima pripao Općini Maksimir. Od 1967. do 1974. sva ta naselja pripadaju gradu Zagrebu kao jedinstvenoj gradskoj općini. Nakon ponovnog formiranja općina 1974., područje Podsljemena je podijeljeno između općina Centar, Medveščak i Maksimir. Na području koje je pripadalo Centru djelovale su mjesne zajednice Šestine i Mlinovi. Na podsljemenskom dijelu Općine Medveščak postojala je Mjesna zajednica Gračani. Općini Maksimir pak pripadale su podsljemenske mjesne zajednice Markuševec i Vidovec. Spomenute općine djelovale su do kraja 1990., a mjesne zajednice do početka 1994. U veljači 2009., na području Gradske četvrti Podsljeme osnovano je pet mjesnih odbora.
