Uz samu zapadnu granicu Gradske četvrti Podsljeme, na prostoru susjednog Črnomerca, na istaknutom medvedničkom obronku, smjestio se drevni Medvedgrad. Nešto niže od stare utvrde, u gotovo neprekidnom nizu prema sjeveroistoku, poredala su se stara, višestoljetna naselja među kojima se ističu: Šestine, Mlinovi, Gračani, Markuševec i Vidovec.
Narodna predaja kaže da su Šestine dobile naziv po tome što su seljaci svoj odlazak na tlaku (rad za vlastelu) na majur medvedgradski šesti dan u tjednu nazivali odlaskom "na šestinu". Određene obaveze šestinskih seljaka prema vlastelinima održale su se čak i nakon osnivanja samostalne općine Šestine 1. svibnja 1893.
Na području Šestinske župe već se u 13. stoljeću spominje Zemlja Dedići, naziv koje označava općinsku baštinu. Stanovnici toga sela bili su, za razliku od drugih, oslobođeni davanja Medvedgradu.
Staroj šestinskoj župi pripadalo je i selo Kraljevec. To se ime prvi put spominje u odluci iz 1273. kojom kralj Ladislav IV. tu zemlju, dotad zvanu “Fayz” (miris drvene kore), predaje biskupu Timoteju. Za selo Kraljevec vodila se parnica između Kaptola i gradske općine, što je rezultiralo mržnjom, pa i krvoprolićima i progonstvima u kojima su stradali mnogi Kraljevčani.
U šestinskoj ulici Himper u 15. je stoljeću sagrađen dvorac nazvan Kulmerovim po njegovim zadnjim poznatim vlasnicima. Grofovi Kulmer, među njima i naš istaknuti slikar Ferdinand Kulmer, sahranjeni su u kripti Crkve sv. Mirka, stotinjak metara niže od dvorca. Dvorac je 1894. opljačkan i razgrađen, a u vrijeme II. svjetskog rata spaljen. Potpuno je obnovljen tijekom prvih godina ovoga stoljeća.
 |
| Dvorac Kulmer |
Šestinska župna crkva sv. Emerika iz 1240. u više je navrata dograđivana, a svoj je današnji izgled dobila 1909. U njezinoj blizini između 1756. i 1759. sagrađen je župni dvor, a nešto dalje od njega samostan kćeri milosrđa Nazaret.
| crkva sv. Emerika u Šestinama |
Na 273 metra nadmorske visine smješteni su Gračani, poodavno poznato i omiljeno mjesto izletnicima. Spominju se već u 13. stoljeću kao selo u kojemu prebivaju gradečki kmetovi. Postupno postaju selom s relativno velikim brojem stanovnika koji svoje probleme rješavaju na sudu u kraljevskom gradu Gradecu. Bili su najveće podsljemensko selo na gradskom području. Većina gračanskih kućanstava gojila je krave i svinje, a neka i koze. Kako su bili vezani uz Gradec, pojedini Gračanci sve su više kupovali nekretnine na užem gradskom području. Tijekom stoljeća Gračanci su se pročuli kao mlinari, mesari i tkalci.
Današnji Markuševec nekada se zvao sv. Šimun. U 16. stoljeću, prema predaji, na to područje dolazi velikaš Markuscz koji novači sluge i kmetove za gospodarske i ratne svrhe. Nazivali su ih Markusczevima pa se, zahvaljujući tome, promijenio naziv mjesta Sv. Šimuna u Markuševec.
Župa sv. Šimuna i Jude Tadeja, baš kao i župna crkva u Markuševcu, među najstarijima je u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Iz povijesnih dokumenata vidljivo je da sadašnja crkva počiva na temeljima jedne još starije crkve. U zaglavnom kamenu nad glavnim oltarom današnje crkve uklesana je godina 1476. a u jednom se starom popisu spominje i 1276.
Razni i brojni gospodari Medvedgrada (zagrebački biskupi, velikaši Gregorijanci, Alapići, Arpadovci, Zrinski, grofovi Celjski i dr.) novačili su radnu snagu i vojsku, osim iz drugih naselja, najvećim dijelom iz redova siromašnog puka Župe sv. Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu. Od najstarijih vremena taj je narod živio siromašno, na što ukazuje i podatak da je tadašnja župna crkva po veličini jedna od najmanjih na području Zagrebačke nadbiskupije.
Neposredno nakon II. svjetskog rata na području današnje gradske četvrti Podsljeme djelovali su mjesni narodni odbori Gračani, Mlinovi, Markuševec i Šestine koji su pripadali Kotaru Zagreb. Potkraj 1949. područja tih mjesnih odbora pripojena su Gradu Zagrebu, a 1952. na tom su prostoru formirane tri periferne općine: Gračani, Markuševec i Šestine. Tri godine kasnije poodručja tih općina pripojena su općinama užega gradskog područja. Tako naselja Šestine, Šestinski Kraljevec, Dedići, Gornji Mlinovi, Kraljičin Zdenac i Sljeme-vrh pripadaju Općini Gornji grad, a Općina Medveščak, osim istoimenoga gradskog predjela, obuhvaća i podsljemenska naselja Bliznec, Brestovec, Dolje, Donji Mlinovi, Gračani, Okrugljak i Zvečaj. Markuševec je, s okolnim naseljima, pripao Općini Maksimir. Od 1967. do 1974. sva ta naselja pripadaju gradu Zagrebu kao jedinstvenoj gradskoj općini. Nakon ponovnog formiranja općina, 1974., područje Podsljemena podijeljeno je između općina Centar, Medveščak i Maksimir. Na području koje je pripadalo Centru djelovale su mjesne zajednice Šestine i Mlinovi. Na podsljemenskom dijelu Općine Medveščak postojala je Mjesna zajednica Gračani. Općini Maksimir, pak, pripadale su podsljemenske mjesne zajednice Markuševec i Vidovec. Spomenute općine djelovale su do kraja 1990., a mjesne zajednice do početka 1994.
U veljači 2009. na području Gradske četvrti Podsljeme osnovano je pet mjesnih odbora.
